Kako definisati polisu osiguranja od povrede intelektualne svojine?
- 10.11.2024
Naša IT firma je zajedno sa drugom, partnerskom firmom razvila zajedničko softversko rešenje za automatizaciju logistike, gde smo mi radili na backend delu, a partner na frontend delu i dizajnu korisničkog interfejsa, ali nikada nismo formalno definisali ko je vlasnik gotovog proizvoda niti kako ćemo deliti prihod od njegove prodaje klijentima. Zanima me kako sada, nakon što je softver praktično gotov, možemo pravno da regulišemo ovaj odnos.
Situacija u kojoj dve firme zajednički razvijaju softver bez prethodno definisanog ugovora o zajedničkom razvoju predstavlja rizičan, ali nažalost čest scenario u IT industriji, a prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima, kada je delo (u ovom slučaju softver) stvoreno zajedničkim doprinosom dva ili više autora, odnosno u ovom slučaju dve firme kroz svoje zaposlene, nastaje takozvano koautorstvo, odnosno zajedničko autorsko delo, gde svi koautori imaju zajednička prava na delo i svaka odluka o iskorišćavanju dela (na primer prodaja licenci klijentima) po pravilu zahteva saglasnost svih koautora, osim ako je drugačije regulisano ugovorom, što u praksi može stvoriti ozbiljne poslovne komplikacije ako se firme ne slažu oko strategije komercijalizacije. Najhitniji korak koji sada treba da preduzmete, s obzirom da je softver praktično gotov a odnos nije formalno regulisan, jeste da odmah, pre nego što započnete prodaju proizvoda klijentima, sa partnerskom firmom pregovarate i potpišete sveobuhvatan ugovor o zajedničkom razvoju i komercijalizaciji softvera (retroaktivno regulišući već obavljeni rad, i unapred definišući buduće odnose), koji treba da sadrži nekoliko ključnih elemenata: prvo, jasno definisanje vlasničke strukture nad gotovim softverom, na primer da li će svaka firma zadržati autorska prava na deo koji je razvila (backend odnosno frontend) uz uzajamnu licencu za korišćenje u okviru zajedničkog proizvoda, ili će se formirati zajedničko vlasništvo nad celinom u tačno određenim procentima; drugo, model podele prihoda od prodaje licenci klijentima, koji može biti proporcionalan uloženom radu, dogovorenom procentu, ili nekom drugom formulom o kojoj se firme dogovore; treće, pravila o daljem razvoju i održavanju softvera, uključujući ko snosi troškove budućih nadogradnji i kako se donose odluke o pravcu daljeg razvoja proizvoda; četvrto, šta se dešava u slučaju da jedna firma želi da izađe iz zajedničkog poslovnog odnosa, na primer da li druga firma ima pravo preče kupovine udela u pravima, ili se proizvod mora zajednički prodati trećoj strani; i peto, jasnu regulativu vlasništva nad izvornim kodom i pravima na dalje samostalno korišćenje pojedinih komponenti van zajedničkog proizvoda, na primer da li vaša firma sme da ponovo iskoristi deo backend koda koji ste razvili u nekom drugom, budućem, nezavisnom projektu. S obzirom na složenost i osetljivost ovih pitanja, kao i na to da retroaktivno regulisanje već obavljenog zajedničkog rada može biti pravno i poslovno delikatno, izuzetno preporučujem da obe firme angažuju svoje advokate specijalizovane za pravo intelektualne svojine i IT pravo, koji će pregovarati oko poštenog i jasnog ugovora koji odražava stvarni doprinos i interese obe strane, pre nego što proizvod krene u komercijalnu prodaju.
Ova stranica koristi datoteke za personaliziranje sadržaja i promotivnih poruka, prikupljanje analitike i druge svrhe. Možete se upoznati s našim politika kolačića. Ako pristanete na upotrebu datoteka s brojem, kliknite "Prihvati".