Kako se pravno rešava spor oko crkvenog venčanja kada jedan supružnik nije?
- 25.06.2026
Moj otac je bio musliman, ali je poslednjih godina života bio u braku sa mojom majkom koja je pravoslavne vere, i preminuo je iznenada bez ostavljanja testamenta ili bilo kakvog pisanog uputstva o svojoj sahrani. Majka i njena porodica insistiraju na pravoslavnom pogrebu, dok bih ja, kao njegov sin, želeo da poštujem njegovu veru i da bude sahranjen po islamskim obredima. Zanima me da li postoji zakonsko pravilo o tome ko odlučuje o načinu sahrane kada nema testamenta ili izražene volje pokojnika.
Prema Zakonu o sahranjivanju i grobljima, pravo da odluči o načinu sahranjivanja i pogrebnim obredima pripada prvenstveno licu koje je pokojnik za života izričito odredio, na primer testamentom ili drugom pisanom izjavom, a ako takva izjava ne postoji, kao u vašem slučaju, zakon predviđa da o organizaciji sahrane odlučuju najbliži članovi porodice, prema određenom redosledu prvenstva koji obično počinje sa bračnim drugom, a zatim se proteže na decu i druge bliske srodnike, tako da bi vaša majka, kao bračni drug pokojnika, po zakonskom redosledu imala prvenstvo u odlučivanju o organizaciji sahrane u odnosu na vas kao dete iz prethodnog perioda ili odraslog sina. Međutim, ovo zakonsko pravilo o prvenstvu odlučivanja ne znači da vaša majka ima apsolutno i neograničeno pravo da nametne pogrebni obred koji je potpuno suprotan verskoj pripadnosti i uverenjima pokojnika tokom njegovog života, jer se opšte pravno i etičko načelo poštovanja ličnosti i dostojanstva pokojnika, kao i njegove verske pripadnosti tokom života, uzima u obzir kao relevantan faktor, posebno u situacijama spora između porodice oko načina sahrane, a sudovi i nadležni organi, ako dođe do formalnog spora, teže da uvaže dokazivu, autentičnu versku pripadnost i praksu pokojnika tokom njegovog života kao snažan indikator njegove verovatne, pretpostavljene volje u pogledu sahrane, čak i u odsustvu formalnog testamenta. S obzirom na osetljivost i hitnost situacije (sahrana se po verskim i praktičnim razlozima obično mora obaviti relativno brzo), preporučujem da prvo pokušate direktan, iskren razgovor sa majkom i njenom porodicom, ističući da je vaš otac bio musliman tokom celog života i verovatno bi želeo da bude sahranjen u skladu sa svojom verom, a ako postoje bilo kakvi dokazi o njegovoj verskoj praksi (na primer da je redovno posećivao džamiju, postio tokom ramazana, ili je usmeno izražavao želju za islamskim pogrebom bliskim prijateljima ili drugim članovima porodice), ovakvi dokazi mogu pomoći u ubeđivanju majke da poštuje njegovu versku pripadnost, ili, ako dođe do formalnog, nerešivog spora, mogu poslužiti kao dokazi pred nadležnim organom ili sudom ako se spor eskalira do te tačke. Ukoliko se sporazumno rešenje ne može postići, a situacija zahteva hitnu intervenciju s obzirom na potrebu brzog sahranjivanja, možete se obratiti nadležnom Centru za socijalni rad ili, u krajnjem slučaju, sudu radi hitne odluke o načinu sahrane, gde bi trebalo da angažujete advokata koji će brzo pripremiti zahtev i predstaviti dokaze o verskoj pripadnosti vašeg oca, imajući u vidu da je vreme kritičan faktor u ovakvim situacijama i da je formalni sudski postupak, iako pravno moguć, po prirodi stvari mnogo sporiji nego što situacija sahrane obično dozvoljava, tako da je iskreni porodični dogovor uvek preporučljiviji i realističniji put ka rešenju.
Ova stranica koristi datoteke za personaliziranje sadržaja i promotivnih poruka, prikupljanje analitike i druge svrhe. Možete se upoznati s našim politika kolačića. Ako pristanete na upotrebu datoteka s brojem, kliknite "Prihvati".